Alhemija je dugo smatrana primitivnim oblikom hemije, gdje oni koji je praktikuju nastoje da proste metale, poput olova, pretvore u zlato. Medjutim, pomnije proucavanje jezika simbola koje alhemija koristi i uporedjivanje sa slicnim “vjestinama”, kakve se jos uvijek praktikuju na istoku, jasno nam otkriva jedan duhovni metod uz pomoc kojeg mozemo postati svjesni sopstvene, vanvremene, unutrasnje stvarnosti. Izlaganje u ovoj knjizi ce moci da posluzi da se sacuva pravi duhovni horizont alhemije od pogresnih simplifikacija kakve neizbjezno sa sobom nosi cisto istorijski pristup. Bas kao sto i objekti u prostoru izgledaju manji sto su dalji od nas, tako i sve sto je daleko u vremenu izgleda nam redukovano i pojednostavljeno u formi – a sto je veci i duhovni jaz izmedju jedne epohe i druge, time je taj efekat jaci. Izmadju naseg doba i doba kojem pripada alhemija jez je skoro nemerljivo sirok. Ova knjiga je mali ali svakako koristan doprinos da se taj jaz barem malo smanji.